Poštovani roditelji,
sada kada je kritični moment prošao možete djetetu reći da je i vas (bilo) strah i da ste se uplašili, ali da ste sada na sigurnom i da opasnosti nema.
Podijelite s djetetom što vi radite da vas bude manje strah (pričate s nekim o tome, sjetite se nekih lijepih i umirujućih stvari, zagrlite nekog tj. što već vrijedi za vas) i pitajte što misli da bi njemu pomoglo.
Obratite pažnju na brige svog djeteta, pokušajte brižljivo i jasno odgovoriti na njihova pitanja. Recite im da je potres prirodna pojava i, ako jest, da je stan u kojem živite na sigurnom mjestu.
Djeca brinu što će s njima biti pa je važno reći da će uvijek biti netko tko će vam svima pomoći ako vi nećete moći. Postoje službe (vatrogasci, civilna zaštita) i ljudi koji će u slučaju opasnosti pomoći kao što su i jučer i danas pomagali. Postoje prijatelji, susjedi i obitelj. Zajedno sa djetetom identificirajte i locirajte te sve resurse. Možete dijete aktivno uključiti u pakiranje ruksaka koji može koristiti za slučaj budućih sličnih situacija te s djecom pronađite i dogovorite sigurno mjesto u vašem domu.
Potaknite dijete da radi ono što ga inače opušta i veseli.
Ne morate forsirati razgovor, dajte djetetu da bude fizički aktivno, da se izrazi crtanjem i slično.
Rutinu i navike (buđenje, hranjenje, obaveze) pokušajte zadržati što više uobičajenim jer nam svima sada treba što više poznatog.
Ni u kom slučaju djeci ne govorite da će se potres ponoviti ako ne budu dobri, dobro učili i sl. jer to može rezultirati većom traumom kod djece.
Imajte razumijevanje za sve reakcije vašeg djeteta, kao što su povlačenje, razdražljivost, plakanje, strah od odlaska na spavanje i sl.